- PRIREDIO: mr ALEKSANDAR ĆUKOVIĆ
U plejadi onih koji su pisali o ,,Sniježnoj azbuci” Andrije Radulovića jeste i dr Radoje Golović.
,,’Sniježna azbuka’, osim nesumnjive literarne vrijednosti, otkriva čovjeka bogate lične, književne kulture, istoriskog i filozofskog obrazovanja....Ona je sva satkana od simbola, aluzija, metafora sa bogatstvom crnohumorne i čudesne imaginacije... Uprkos gorkim i pesimistički rezigniranim tonovima, koji izviru iz gorkog egzistencijalnog iskustva njegovih junaka, autor ne pada u očaj, beznađe ili pak apsurdističku alijenaciju, već smisao nalazi u metafizičkoj apologiji Apsoluta („Kao da u toj razmjeni živoj/ tražim potvrdu neku nevidljivu/ lice Hristovo”). To traganje za Hristom, simbolički predstavlja povratak duše u čistotu svog izvornog bitija, u čedno božansko stanje djetinjstva, jer kako pjesnik sam kaže:“ Oduvijek sam znao/ da je poezija najbitnija na svijetu/ kao djetinjstvo”... Radulovićeva poezija u sebi sadrži skrivenu nadu da je moguć izlaz iz nepodnošljive buke bivstvovanja, prevladati iskušenje palog svijeta i susresti se sa nepomućenim likom Hristovim za kojim čezne svaka istinska poezija i koji je konačni smisao ljudskog bivstovanja. ‘Sniježna azbuka’ je tu da nas trgne, opomene i podsjeti da „čovjek pjesnički stanuje na zemlji“ (Helderlin), i da je jedino na taj način moguća harmonija čovjeka i Boga, zemlje i neba. Ova čarobna azbuka Andrije Radulovića nije samo osvježenje već i datum u našoj novijoj književnosti”, zaključuje Golović.
Nije na odmet istaći da je prof. dr Vladimir Sekulić primijetio da ,,ima neke lijepe slovenske tragike u stihovima Andrije Radulovića, ima čarobnjaštva i sniježnog tvoraštva u čudesnom svijetu ove azbuke koja zavodi neponovljivom ljepotom i visokom umjetnošću riječi”.
Ni daleka Ukrajina nije ostala ravnodušna na Radulovićevu ,,Sniježnu azbuku”.
,,Sniježna azbuka čuva tajnu u sebi kao što svoju kristalnost čuva svaka sa neba doletjela pahulja! Od prvog čitanja privlači raskovanost forme i disciplina misli, pritajena naracija, zagonetke i metafore, prećutkivanje nedorečenog, višesmjernost i višeznačnost stihova i čudesnih likova ‘Sniježne azbuke’, koja i na ukrajinskom jeziku svijetli posebnom svjetlošću”, jasan je Vitalij Krikunenko.
Vjačeslav Kuprjanov, pjesnik, prevodilac i teoretičar slobodnog stiha član Evropske akademije, oduševljeno bilježi: ,,U svojim slobodnim stihovima Andrija Radulović gleda na svijet preko nezaboravne kulturne istorije, spajajući munjevito svojom poetskom fantazijom različita istorijska i prelomna vremena. Tako se rađa istinska duga smisla”.
Naš poznati pisac Budimir Dubak neskriveno je govorio o originalnoj poetskoj pozornici Radulovićeve ,,Sniježene azbuke”.
,,Moderan u izrazu, nov, tematski raznovrstan i duhovno radoznao, a istovremeno, na jedan osoben način, vezan za prirodu, tradiciju i istoriju svog naroda, Andrija Radulović u svojim pjesmama vaskrsava davno minule događaje, pojave i ljude. Za tu pjesničku rekonstrukciju Radulović, u sopstvenoj literarnoj laboratoriji, koristi raznovrsne instrumente, da bi nanovo obnovio i dotakao dubine jezika i bića... Slika svijeta, koja je ostala u djetinjim očima i memoriji, u ovim pjesmama dobija uobličenu formu, čiji gradivni materijal je sačinjen od pažljivo izabranih riječi, iz dubokog bunara srpskog jezika i slovenske kulture. Pjesme u knjizi ‘Sniježna azbuka’ stoga su i svojevrsni portreti pjesnikovih predaka, drevnih ratnika, čarobnjaka, svetaca, mudraca i nosilaca moralnih načela. Kao ram za te „portrete” služi konkretan istorijski kontekst, obogaćen fantastičnim mitološkim slikama. Istovremeno funkcionišu dvije realnosti: jedna stvarna i druga imaginarna. Upravo stoga Radulovićeva poezija zrači nekom ljepotom magičnog realizma. Mitološka bića, poput vještica i vampira, pojavljuju se na ovoj originalnoj poetskoj pozornici, kao da su stvarna i živa, što je kvalitet više, uz sve one druge atribute kojima obiluje ovaj nadasve svjež i zanimljiv rukopis”, zaključuje Dubak.
(Nastaviće se)